*faeries without their wings*

eto, javljam se s posla, jer sam vidjela da ste nam ostavili cak 15 komentara. ma bravo, super ste mi

za neupucene, ja sam rasturila povijest s 3! jesam jesam
bas sam si kul...
radim vec 4 dana po 12 sati i najvjerijatnije cu i sutra. fala bogu, cure s posla su prezakon. vec bih popizdila da njih nema jer kad smo najumornije nabacimo neku bolesnu zajebanciju i smijemo se ko kreteni

ae.... pozdravljam se, jer bi bilo vrlo lijepo od mene da odem radit nesto...

pusetine svima, a posebno Draganu kojem ne mogu odgovorit na sms jer neam para. jos me i in najvise nagovaro da napisem nesto. i usput mi se ispricavam sto je ovako dugo morao cekat na novi post...


i za kraj... OI OI OI! SKA SKA SKA!!!

*ifa*

zanemarimo cinenjenicu da sam zaspala tek jutros u 5 i probudila se u 6 (i imala zanimljiv susret s bratom koji je tek dosao doma), dan mi je poceo prejebeno. isla sam na razgovor za posao i sredila sam sve, sad samo cekam poziv u ponedjeljak. hehe, firma mi je 3 minute od doma, ljudi su mladi i fkt dobri, plaća nije loša, radno vrijeme je prihvatljivo.... MA JEBENO!!!!
poslije sam se nasla s Matijom, popili smo kofi u Tantri, napričali se (ko i uvijek). Kad smo lagano krenuli doma, predlozila sam da odemo na izlozbu "Umjetnost zavaravanja".
Jedna od najboljih izlozbi koje sam posjetila. Necu puno o tome, to trebate dozivit (karta vam je 10 kn, muzej za umjetnost i obrt)... respect ljudima koji su osmislili sve to...
dan je tek na pola gotov, a vec imam osjecaj da sam ga dobro iskoristila.

Zakljucak: trebala bih se cesce dizat prije 1 popodne. shvatila sam da onda imam vremena za sve....

ifica

Evo ga opet. zvuk koji dere tišinu kao dijete koje po prvi put susreće papir. Crijeva. Opet. I škripi, vrti se, proizvodi najčudnije zvukove. Nakon zvukova iz unutrašnjosti, čuju se psovke, prilično glasne i oštre. Poneke su bile zanimljive i fizički neizvedive. Pa se na primjer jedna satojala od patka, drva, proljeva i vođenja ljubavi. Vođenje ljubavi je samo onaj ljepši izraz. A zatim nastupa znoj. teško preznojavanje, razmazivanje maskare, čista neugoda. Zaustavila je auto uz cestu, kad je shvatila da od ništa civiliziranijih pokušaja WC-a. Preostaje joj samo zov prirode i to u prirodu. Paketić maramica u ruku, zaključavanje auta i spremna je suočiti se s groznom istinom. Zastaje prije nego zagazi u travu i promatra svoje cipele. Skupe cipele. S tankom, vrlo elegantnom peticom. I razmišlja, razmišlja...
Crijeva je grubo prekidaju i odmah se sjetila da su ipak u cipelama njezina osjetljiva stopala. Kreće vrlo odlučno. Odlučila je zaći duboko u šipražje, tek toliko da se osjeća sigurnije. Stigavši do jedne čistinice, zaključi da je to idealno mjesto. Na brzinu diže suknju, čučne, a onda...
Dogodilo se i ono nužno zlo nakon kojeg se svi osjećamo kao da smo preplivali La Manche. Iako je potrajalo, bila je sretnakad je i s tim završila. Doduše, niti jedna maramica joj nije ostala, ali to sad više nije bilo važno. Namještajući suknju, na trenutak podiže pogled. Sad je za nju vrijeme stalo. Suknja joj je još uvijek u rukama, usta otvorena, pogled prikovan za jednu obični drveni stupić na kojem se nalazi bijela tabla na kojoj velikim tiskanim slovima piše:
"MINSKO POLJE"
Pitanja bez odgovora, molitva, vlastita nepromišljenost, sve joj se sad to motalo po glavi. Zar će njezin život koji još nije dosegao vrhunac, jer tek sutra ide frizeru, ovako završiti?!? Ne, ona mora sutra kod frizera. Preživjet će. Smislit će kako se izvući iz ovog! Dobro, prvo spušta suknju i poravnava je pažljivo da ne pomakne noge ni za milimetar. Sa svojeg ručnog zgloba skida gumicu za kosu i od svojuih plavih pramenova u dva poteza radi savršeno čvrstu punđu. Sad se samo treba vratiti istim, točno istim putom kojim je došla. Baca pogled na svoje cipele. Sad je tek vidjela da stoji u nečem što nimalo ne sliči na jučerašnju večeru u kineskom restoranu. Ali ni to je neće spriječiti da sutra sjedne u stolac pred velikim ogledalom, obnovi svoje plave pramenove i nagradi se tim užtkom.
Krenula je pažljivo, pazeći da nagazi točno ona mjesta na kojima vidi otisak svojih cipelica. Napokon se opet našla u šipražju gdje je bila sigurna. S velikim olakšanjem došla je do svog auta. Otvorila je prtljažnik i izvadila kutiju u kojoj su bile cipele identične onima koje je već imala na sebi, samo nove. Brzo se preobula, stare cipele je bacila sa strane i mirne duše nastavila svoj put...


ifica

Jedna od prvih pomsili danas bile su mi puzzle. Bilo od 10 ili 1500 komada, dok ih slažemo nastojimo stvoriti savršenu cijelinu gdje se i najmanji dio u potpunosti uklapa. I svaki taj djelić je vrlo bitan za cijelinu, jer bez njega slika nije potpuna.
Zar nije isto i sa sjećanjima i odlukama iz prošlosti?

"Ja sam danas samo skup olduka donosenih prije"

Da, to sam ja...

eto.... sad kad su praznici, ja umjesto da ucim (sto cu vjerojatno pocet radit tek u ponedjeljak- popravni je u srijedu), razmisljam o glupostima. mozda i nisu o gluposti. ugl razmisljam sto sam sve mogla promjenit u svojoj proslosti da sam samo jednu stvar drukcije napravila ili drukcije razmisljala. ali, k vragu, imam ispriku! JA SAM JOS UVIJEK SAMO DIJETE!! savrsena isprika (bas kao i opravdavanje loseg raspolozenja PMS-om), zar ne? no jesmo li mi jos uvijek djeca ili tu ima jos nekih vanjskih faktora koji trenutno utjecu na nasa djelovanja i razmisljanja?! neki, nazalost nikad nisu imali priliku bit dijete i odrastat postupno. takvi se vec rađaju s problematičnom okolinom, bilo emocionalno ili socijalno (u nekim slucajevima oboje), stvari ih sjebu od pocetka i cim se rode moraju bit odgovorni mali ljudi. takvi se na kraju nađu ili u potpunosti nesretni, preozbiljni i isfrustrirani ili puknu negdje oko 30-ih i krenu nadoknađivat sve ono sto su bili prisiljeni propustiti.
negdje na pola puta mozda se i sami nađemo kako krademo djetinjstvo svojoj vlastitoj djeci. sad ce sigurno mnogi pomislit: "to je odvratno, ja to nikad ne bih mogao/la!", ali....
je li itko razmislio o tome da postoji sansa da naletite na krivog zivotnog partnera i da vase dijete zbog toga pati? razvod? hmmm, da, ali tek tada su klinci prepusteni na pola sebi, a na pola onom jednom roditelju koji se navodi kao legalni skrbnik.
posoji mnogo nacina da oduzmete nekome njegovo prirodno pravo na odrastanje, makar ljudi toga cesto nisu svjesni....
djeca to ne shvacaju, ne vide. toga postanu svjesni tek kada kao odrasli i zreli ljudi, potrose godinu ili vise u uredu nekog medicinskog strucnjaka koji vas samo navodi da dođete do razloga svojih dusevnih i psihickih boli.
to je jedna vrsta ljudi...
druga vrsta su oni koji ostaju mali Petar Pan zarobljen u tijelu koje stari i podlijeze bolestima. Petar Pan, djecak koji nije zelio odrasti. koji nije mogao odrasti, jer u Nigdjezemskoj ne postoji takav pojam.
svi smo ga citali i/ili gledali. svima nam je poznat. bio nam je zabavan junak i navijali smo za njega dok se borio s Kukom. simpaticna prica za djecu? ne! subjektivno, Petar Pan je prica koju trebaju citat ljudi u godinama. oni koji su zaboravili sto je osmjeh, oni koji samo znaju za pojmove posao, računi, obitelj, novac! umjesto novina, trebaju u ruke uzet Petra Pana (a moze i Malog Princa- legenda!). to je sve za njih fikcija? da, zalosno, ali istinito. ne vjeruju u takve "gluposti" i jednostavno ne dopustaju sami sebi da vide METAFORU između redova.
ljudi, sad nam je zadnja sansa da ne postanemo zatucano odraslo bice koje je izgubilo svaki tracak nevinosti i veselja u sebi!!! nemojte gledat vjesti, prebacite na crtice! procitajte Petra Pana opet, Harry Pottera, pogledajte Disneyeve crtice kojima ste se veslili ko mali kikači. sjetite se kako ste drzali fige za malog Simbu, Pocahontas i ostalu ekipu iz bajki... mozda ce te pomislit kako nemate vremena jer toliko toga za obavit (moras radit, ucit, pospremit sobu, oprat suđe, nac se s curom/deckom, otic na kavu s frendovima, slusat tuđe probleme....), MA ZAJEBI!!!!
ucinite nesto za sebe i za ono dijete koje si nekad bio/bila (a jos uvijek je tu negdje). jebes alkohol i ostale stimulanse!
jednostavno osluhni svoju proslost i prepusti se nevinosti...


ifica

opet me nema doma....
obozavam praznike!!!!!
sinoc smo S, H i ja isle na cugu pa smo usput srele M (kojoj cestitam 18. jos jednom, sisata nasa) koja nas je castila jednom rundom
i kasnije smo zavrsile sa S na njenom kvartu gdje je bilo zahvaljujuci pelinu i jos nekim nelegalnim biljnim supstancama....

enivej, bas sam se pocela spremat jerbo ide se u Kset... piva je 8 kuna pa moram malo navratit tamo....

pusa velika od Bttrcp

kolko god smo svi jedva cekali da zatopli, toliko mene zivciraju jebeni komarci! a ne mogu zatvorit prozor jer cemo se brat i ja inace podavit....sto je novo kod nas? a eto, nekima je lijepo, a nekima jos ljepse (ali necu pricat o stvarima koje se mene ne ticu)...
enivej, moje ucenje ide nekim puzevim korakom, ali vazno da ide kaj ne?
zadnjih par dana nikak nisam doma, stalno sam kod nekog ili na kavi ili prespavam kod frendice.... pa tome sluze praznici, ZA OPUSTANJE....